Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.
Misao uz Evanđelje
Na stepenicama jedne zgrade, svakog je dana sjedio slijepi starac. Kraj nogu mu je stajao otrcani šešir i natpis na kome je pisalo: „Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.“ Kraj njega je prolazilo mnogo ljudi, zadubljenih u svoje misli i ponekad bi koji od njih bacio novčić ili dva u starčev šešir. Jednog je dana onuda prolazio jedan slučajni prolaznik, po zanimanju stručnjak za reklamu. Pogled mu je pao u starčev šešir u kojem se nalazilo tek nekoliko kovanica. Zaustavio se kraj njega i zamislio se na trenutak. Prignuo se da bi mu pružio novac, no zatim je, bez pitanja za dozvolu, uzeo karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis. Tijekom popodneva slučajni se prolaznik vraćao istim putem koji je prolazio kraj slijepog starca. Zaustavio se na trenutak i primijetio da je njegov šešir pun novčića i novčanica. Slijepi ga je prosjak, prepoznavši ga po koraku, upita: „Niste li Vi čovjek koji je napisao nešto na mojem kartonu? Što ste to napisali da se odnos ljudi prema meni tako promijenio? Godinama sjedim na ovim stepenicama i prosim i uvijek sam dobivao tek nekoliko novčića, no danas su ljudi uistinu bili velikodušni prema meni. Što se promijenilo? Prolaznik odgovori: „Nisam napisao neistinu, samo sam napisao tvoju poruku na drugačiji način.“ „Ne razumijem“, reče starac zbunjeno. „Napisao sam: ‘Danas je proljeće, a ja ga ne mogu vidjeti.’“, odgovori čovjek sa smiješkom i izgubi se u gužvi. Sposobnosti koje su nam dane nisu tek puka sposobnost – one nekoga reklamiraju. I naša dobra djela reklamiraju nekoga. Ona nikad nisu radi sebe. One su reklama za glavnog donatora očiju – Isusa. Bože, gledaj mojim očima i… sljepoća će moja progledati.
