Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.’ A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu.Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako!Vaša riječ neka bude: ‘Da, da – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.”
Misao uz Evanđelje
Ovo evanđelje jasno izriče kako postoji Kristov zakon i kako je to novi zakon. Ne u smislu da on ukida stari zakon, već “dopunja” zakon proroka, dakle ostvaruje ga i dovršava, time što zahtijeva način življenja koji nadilazi formalno ponašanje. Neka se ostvari iskonska Božja volja. Nije važan vanjski čin, kako je to slučaj kod pismoznanaca i farizeja. Isus nas poziva da nadvladamo izvanjski zakon i zaživimo životom iz čiste vjere.
Za Isusa se sve odvija na razini čovječjeg srca: srdžba na brata i nepomirljivost već u sebi nose klicu smrti; zbog toga su zabranjeni. Isto je tako zabranjeno ženu pohotno pogledati, jer postoje pogledi koji već u sebi nose klicu razvoda braka. Osim slučaja razvrata, mužsvoju ženu ne smije otpustiti; takav čin može jedino nastati u krutome srcu. Također i zakletve, bilo istinite ili lažne, nisu u Isusovu smislu – valja se držati dane riječi, onakve kakva jest.
Ako smo do sada mislili da evanđelje uvijek s nama postupa blago, utješno i pažljivo, u ovom slučaju preneraženi odskačemo od ovih zahtjeva i ne možemo izmaknuti osjećaju da sjedimo u klopci. No, možemo biti mirni: iznenađenje i indignacija su sasvim normalne reakcije na ovakve zahtjeve, koji su nam u Pismu preneseni i na jednom drugom mjestu – od strane apostola. Kad Isus njima skoro naprasito jasno kaže, kako će teško bogataš u kraljevstvo Božje, “začude” se učenici i zapitaju se: “Tko se onda može spasiti?” (Mk 10,26). Možda neke nadljudske naravi, ali sigurno ne takvi grešnici kao mi.
“Bez mene ne možete učiniti ništa!” (Iv 15,5), kaže Isus na drugome mjestu. Bez osobnog duhovnog života ne možemo zadovoljiti Isusovim zahtjevima. Naš život mora biti u povezanosti s Kristom, naše biće mora biti usmjereno na njegovu Osobu.Isus nas ne želi preopteretiti svojim zahtjevima. Nekoliko redaka prije ovih njegovih, nama tako teško razumljivih riječi o bogatašima, nalazimo rečenicu: “Tad pogleda Isus svoje učenike.” (Mk 10,23) Ova Isusova inicijativa već je sama po sebi izvor našeg djelovanja, koje ne može biti ništa drugo doli odgovora na njegov blagi pogled. Nošeni njegovom ljubavlju, u Njemu sve postaje moguće. A naš odgovor u ljubavi bi bio, u svakoj situaciji našega života razmisliti, kako bi se Krist ponašao u istoj.
