Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme:Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti! Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.« I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
Misao uz Evanđelje
Nemoguće je previdjeti da Isus dolazi k ljudima. On i njegovi pratioci ne stignu od velike navale niti jesti. No, što više ljudi svih narodnih slojeva koji osjećaju snagu koja dolazi od njega dolazi k Isusu, to više izlaže se ljutnji “dobrih” građana, kojima se pribrojava i njegova obitelj.
Da bi se moglo razumijeti držanje i brige njegove obitelji, potrebno je zamisliti se u njihovu situaciju: 30 godina dijelio je Isus s njima svakodnevicu i u ničemu se nije razlikovao od ostalih sugrađana. Tada taj čovjek neočekivano napušta svoje selo, prolazi zemljom, postavlja dotad nečuvene zahtjeve, dovodi u pitanje zakon, tradiciju i njihove zastupnike. I sve to čini bez službenog školovanja u rabinskoj školi i bez straha od sukoba kad se radi o istini i pravdi. Mora da je poludio – ta nijedan normalan čovjek ne riskira samo tako glavu. Tako dolaze njegova majka i rođaci s namjerom da ga odvedu kući, prije nego sramota postane još veća. Rođaci su potpuno sigurni u ispravnost svojega stava i uopće ne pokušavaju razumjeti Isusa. Simbolički to dolazi do izražaja kad ostaju stajati pred kućom i tako ostaju na neki način van događanja. A Isus se prihvaća upravo te situacije: blizu (tj. njegovi rođaci) su upravo oni, koji su dovoljno ludi da pođu za Isusom. Da bi se pošlo za Isusom, često je potrebno rastati se od čisto ljudskog razmišljanja. Time se čovjek izlaže nepovjerenju ostalih “mudrih” ljudi. Tako se i Isus mora izložiti predbacivanju, da njegovo djelovanje nisu čista posla i da je opsjednut đavlom. No Isus dobro uzvraća: ako zlo po njemu biva nadvladano, onda mora njegova moć biti jača od moći Zloga.
Stoga se kod njega ne može raditi o sili zlog demona, nego o sili Duha Svetoga. Božjom snagom Isus nadvladava zlo koje ga susreće u različitim oblicima: kao demon nijemosti, gluhoće, laži i mržnje. I mi činimo dobro kad se protivimo demonima našega vremena. Kao Isusova braća i sestre znademo da je Božji Duh i u nama jači i da će nadvladati zlo.
