Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«
Misao uz Evanđelje
U 16. nedjelji kroz godinu A, Isus opet govori u prispodobama. Ovo je prva prispodoba u evanñeoskom nizu o NEPRIJATELJU koji, dok drugi spavaju, posije posred žita KUKOLJ. Ta je situacija bliska svakodnevnom životu. Čovjek često osjeti da ima, oko sebe, ljude koji mu ne žele dobro – pokazuju zlobu, žele napakostiti i osvetiti se. Za takvo ponašanje postoje razni razlozi. Prispodoba jasno govori o onome što se zbiva na njivi. Kukolj o kojem je riječnije lako prepoznatljiv, dok ne naraste i dozrije. Ako ga se želi odstaraniti prije, uništilo bi se i žito. Zato Gospodar poziva da se na taj trenutak čeka kako se ne bi ugrozio i zdravi urod. Sijač je Bog, sjeme je njegova riječ, dok kukolj sije ñavao. Temeljna riječ prispodobe je STRPLJIVOST sijača. Strpljivo, bez ljutnje, treba čekati da oboje; i kukolj i pšenica rastu zajedno do žetve. Isus kaže: „U vrijeme žetve žito će se skupiti u žitnicu, a kukolj predati plamenu.“ Prispodobom Isus tumači kraljevstvo nebesko – Božje okončanje povijesti – dobrih i zlih ljudi. Dobro je – Bog nije nestrpljiv. On ne žuri odvojiti dobre od zlih. Jer nestrpljivim odvajanjem zlih, uništavaju se i dobri. A, Bog strpljivo čeka i sve zle poziva na obraćenje. Kukolj ostaje kukolj i njega čeka čupanje i vatra. On neće imati istu sudbinu kao dobro sjeme. No, vrijeme suda, kada će se kukolj spaliti, pripada Bogu, a ne ljudima. Isus poučava kako je snaga dobra u ‘malome,’ pričajući druge dvije prispodobe: o GORUŠIČINU sjemenu i KVASCU. Zrno se gorušičino razvija u stablo i tako se daje pticama. Kvasac služi tijestu. Dobro je uvijek besplatno i služi, dok je zlo agresivno i oduzima. Nažalost, riječ je o činjenici da su dobro i zlo uvijek pomiješani. Ljudi su i dobri i zli. Svatko ima dobrih i loših postupaka. Naša je sreća što se Bog očituje strpljivošću. To potvrñuje i današnje 1. čitanje, kao i Psalam. Psalmist ističe kako je Bog „dobar i rado prašta, milosrdan i blag, sama ljubav i vjernost.“
