- NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«
Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Vjerujem, Gospodine!
Vjerujem da si prisutan u sakramentu euharistije. Vjerujem u tebe. Isuse, u tajni posvećena
kruha i vina. Vjerujem da je to tvoje predano tijelo i prolivena krv. tj. tvoj život koji si potpuno
predao za nas.
Taj kruh i to vino: to je istinski život. Vidljivi je znak tako neznatan i slab. a stvarnost dara je
neizrecivo velika i snažna. Pozivaš me, Isuse, da vjerujem jer o tom sakramentu ljubavi ovisi život
svakoga čovjeka, život svih ljudi, spasenje čitavoga svijeta.
Ti nam govoriš, Isuse: “Tko vjeruje. ima život vječni! Nekada su očevi vaši vapili za hranom u
pustinji. Bili su gladni tjelesne hrane”. Otac im je dao takvu hranu, manu u pustinji, ali u njima se
nije dogodila promjena života. Nisu zbog toga iskrenije povjerovali Bogu, njegovim planovima.
Ostali su u pustinji i nisu dočekali ulazak u obećanu zemlju. Tjelesna hrana i pun želudac nisu bili
jamstvo trajnog, sretnog i boljeg života.
Ti nas, Isuse, želiš poštedjeti sličnog iskustva. Obećaješ nam više. Daješ nam samoga sebe,
svoje tijelo i krv. Daješ nam svoj život i hraniš nas sobom na našem životnom putu. Nismo više
sami. Nema te situacije, nema tog trpljenja, umiranja i smrti u ovozemaljskom iskustvu, nema
ničega što bi moglo ugroziti smisao što ga ti, Isuse, daješ našem životu u svjetlu svoga uskrsnuća.
Tvoje nam uskrsnuće govori o trajnosti i neuništivosti života koji se hrani tvojim darom euharistije.
To je život što ga ne može uništiti ni ljudska mržnja, ni moderno oružje, ni ubitačna neprijateljstva, ni sotonističko iživljavanje nad ljudskim bićem. Ono što nam ti, Isuse, daruješ jače je od
svega. Tim životom, tom ljubavlju, snagom svoga uskrsnuća hraniš nas u svakoj misi, u svakoj
pričesti.
Vjerujem, Isuse, u tvoju ljubav. Ona je nužna za život svijeta. Hvala ti što nas tom ljubavlju
hraniš u svakoj svetoj pričesti.
