Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Misao uz Evanđelje
Isuse, kamen je odvaljen. Ništa više ne pritišće mjesto gdje su te pokopali. Uzalud su ga pečatili ljudi; uzalud su postavljali straže. Nitko nije mogao zaustaviti božansku snagu uskrsnuća. Nikla je neuništiva klica novoga života i probila najtvrđu koru ove zemlje. Život se rodio. To je nov, jedinstven, neuništiv, vječni život! Sjeme bačeno u zemlju umrlo je da bi donijelo stostruki rod. Grob je ostao prazan. Grob nije mogao zadržati Začetnika života. Ti si, Isuse, prošao iskustvo umiranja i smrti, ali je i smrt dočekala jedinstveno iskustvo: da ne može zadržati u svome krilu onoga koji je život svoj darovao iz ljubavi. Moći će apostoli i žene i potom naraštaji kršćana kroz stoljeća vidjeti tek mjesto gdje su te položili. Međutim, živoga se ne može naći na mjestu gdje se sahranilo mrtvoga. Petar i Ivan trče prema grobu. Začudila ih je obavijest koju su im donijele žene. Bilo je to nezamislivo. A ipak žene nisu maštale. Govorile su rječnikom ljubavi i istine. Požurili su se Petar i Ivan. Ivan je trčao brže. On je ljubljeni učenik. Petar je ušao prvi u grob. Žurilo mu se. Htio se uvjeriti da se žene nisu prevarile. Htio je vidjeti prazan grob. To je polazište vjere. Ljubljeni učenik svjedoči: ‘Vidje i povjerova!” Nije vidio tebe, Isuse, ali je vidio prazan grob i uredno složena platna u koja si bio umotan i na posebnom mjestu ono kojim ti je bila povezana glava. To mu je bilo dosta! Ti si živ!
Nisu ostali na grobu. Vratili su se i čekali. Čekali su tebe, Isuse! Čekali su neki znak; znak tvoje prisutnosti, tvoga novog života, znak uskrsnuća. Isuse, radujemo se tvome uskrsnuću. To nam je sve na svijetu. To je pobjeda ljubavi. To je osmišljenje svake patnje. To je temelj nade. Pobijedio si, Isuse! Ali ne čovjeka, ne ljudsko biće, pa ma kako ono bilo podlo i slabo. Ljudima si ponudio spasenje. Nisi htio poraziti ni Judu, ni Pilata, ni Heroda, ni Kajfu. Nisi htio farizejima i glavarima svećeničkim dokazati da su imali krivo. Sve to tebi nije bilo važno. Ti si pobijedio ljubavlju. To je pobjeda nad mržnjom, pobjeda nad grijehom, nad ljudskom zloćom, pobjeda nad đavlom. To je jedinstvena pobjeda. Apostole šalješ u svijet. Želiš da nose Radosnu vijest uskrsnuća. Želiš da svi ljudi shvate da si uskrsnuo za sve. Nikoga ne isključuješ. To je spasiteljski događaj za čitavo čovječanstvo. I nas šalješ. Želiš da nosimo tvoj uskrsni mir svim ljudima! Želiš da ne klonemo pod teretom nemilih događaja i ratnih godina. I u nama želiš uskrsnuti. I po nama želiš uskrsnuti. Grobovi očaja i beznađa moraju ostati prazni!
