Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Misao uz Evanđelje
Gospodine. nismo li i mi često zbunjeni i preplašeni? Zovemo te, čekamo te, molimo te.
primamo te u pričesti, a ipak nam sumnje obuzimaju srce. Često i sami pomišljamo da vidimo
duha, a ne stvarnost. Nikako da te ozbiljno shvatimo. Dolaziš nam, a nama se čini da je to samo
naša želja, pobožan osjećaj i vapaj srca. Čak i jedni drugima tumačimo da si ti sigurno tu nazočan,
a vladamo se kao da te nema. Kada netko snažnije pokaže da vjeruje u tvoju živu prisutnost te
počne u tom smislu govoriti, klicati i djelovati, smatramo da je malo zastranio, gotovo da nije
normalan. Jer, još i danas bismo te htjeli, Isuse, svesti na razinu duha, ili duhova; kao da,
zazivajući tebe, zazivamo duha.
Učenicima pokazuješ, Isuse, da nisi duh, da nisi nestvaran, da si zbilja. Nisi duh, utvara, nego
osoba. Isus, isti onaj koji je bio povijen u pelene u Betlehemu, koji je rastao u Nazaretu, propovijedao po Galileji, visio na križu u Jeruzalemu. Daješ da te prepoznaju. Pokazuješ učenicima svoje
ruke i svoje noge. To si ti, Isuse!
Možda smo premalo otvoreni tajni tvoga novoga, uskrsnula života. Možda i mi danas činjenicu
tvoga uskrsnuća kušamo prenijeti na neku drugu razinu, daleko od onoga što u našem načinu
mišljenja zovemo jedinim zbiljskim životom.
Isuse. umnoži nam vjeru.
otkloni sve naše sumnje.
otkloni sve naše krive pojmove o tajni svog uskrsnuća.
Daruj nam čvrstu vjeru i spremnost da svjedočimo za te kao
za živog Gospodina Isusa, za koga je vrijedno i život svoj položiti.
Apostole si, Gospodine, poučio: Kao što je stvarna tvoja smrt na križu, tvoje trpljenje, tvoje
poniženje, tako je stvarno i tvoje uskrsnuće iz groba. Tako je i pisano. Pažljivo čitanje Svetoga
pisma dovest će do istih zaključaka svakoga koji je otvoren u srcu. Poučeni tvojim riječima i
obogaćeni Silom odozgor, tj. darom Duha Svetoga, to će shvatiti i apostoli. Zato ih i pozivaš da
ostanu skupa sve dok ne dobiju Obećanje. dar Duha što si im ga ti pripravio za čas rođenja
vidljive zajednice svojih svjedoka.
Otvorio si svojim učenicima pamet da razumiju Pisma. Otvori tako danas i naše pameti, naša
srca da razumijemo poruku tvoje muke i smrti sve do uskrsnuća, ali jednako tako da razumijemo
svoj život i umiranje te nadu novog i istinitog života. Otvori nas za istinu svoga uskrsnuća i daj da
u tebi prepoznamo stvarnog Boga i čovjeka, Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista!
