Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba. A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«
Misao uz Evanđelje
Gospodine, puni smo straha. Uznemiravaju nas mnoge stvari, ispunjavaju nemirom. Sve je više ljudi koji trpe od nesanice, tjeskobe i straha. Strah nas je za sutra. Bojimo se zime koja je pred nama; koliko će stajati ogrjev, drva, plin ili slično? Je li osigurano dovoljno zimnice? Hoće li biti dosta novaca? Strah nas je, Isuse: kamo sve to vodi? Kako ćemo dalje? Toliki ratovi, prirodne katastrofe, potresi… Nije li to znak da je blizu svršetak svijeta?
U evanđelju govoriš, Isuse, o strahotama, o čudnim znakovima, o pomicanju nebeskih tijela, o suncu koje više neće davati svjetla, o zvijezdama koje će se pokrenuti. Govoriš o znaku smokve i blizini ljeta. Vrijedi li to, Gospodine, i za ovo naše vrijeme? Toliko se toga poljuljalo, pokrenulo, uzdrmalo. Postavljaju se u pitanje osnovne vrednote na kojima se gradila ljudska sigurnost.
Gospodine, tako smo puni straha. Nije li to i zato što ne znamo čitati tvoje znakove i tumačiti vremena? Tvoje nam evanđelje poručuje: Kad to vidite, znajte: blizu je, na vratima! Nadalje, hrabriš nas: Kad to vidite, podignite svoje glave, jer je blizu vaše otkupljenje.
Da, blizu je; blizu si, Gospodine! Vjerujem da su to znakovi koji žele upozoriti najprije svakoga na tvoju prisutnost, na sigurnost tvoje ljubavi i na prolaznost i nesigurnost ovoga svijeta. Vjerujem da svi ovi znakovi žele usmjeriti naš pogled prema tebi, koji si jedini siguran i stalan, koji jedini ljubiš dokraja, koji želiš da se svi ljudi spase.
Vjerujem da su sve ovo znakovi da si blizu, da si siromašan u euharistiji, da si strpljiv u sakramentu ispovijedi, da se saginješ do ubogih, ranjenih i bolesnih, da se raduješ ljudskoj ljubavi, da daješ svoga Duha za život ovoga svijeta! Ti si blizu. Kad bi barem slični brojni znakovi sa svih strana mogli u našim vjerničkim srcima probuditi tu jasnu i uvijek vječnu istinu tvoje ljubavi!
