Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«
Misao uz Evanđelje
Jedan je rudar svakoga dana silazio u rudnik soli s krampom i svjetiljkom. Bez svjetiljke nalazio bi se u potpunom mraku, kako je to u svakom rudniku. Jedne večeri, dok se vraćao na površinu, u tijesnom i zakrivljenom prolazu svjetiljka pade na zemlju i razbije se. U prvi je čas rudar bio gotovo zadovoljan: „konačno sam je se riješio! Govorio je onako za sebe. Morao sam je uvijek nositi sa sobom, paziti gdje ću je staviti, čuvati je i za vrijeme posla; ovako imam jednu brigu manje. Sada se osjećam puno slobodnijim! A na kraju krajeva… ovim putem prolazim već godinama, i nije mi nužna, neću se sigurno izgubiti!“ Međutim, nije bilo baš tako. Njegov uhodan put u mraku je izgledao puno drugačije. Načinio je nekoliko koraka i naletio na zid. Kao da to nije bio hodnik kojim je godinama svakodnevno prolazio. Kako to da se u njemu tako teško snalazi? Zar je moguće da je već krenuo pogrešnim smjerom? Pokušao se vratiti, ali našao se na rubu jezera u koji se slijevala voda iz kolektora. „Vjerojatno nije jako duboko“, pomisli, „ali ako pođem tuda po mraku, sigurno ću se utopiti“. Baci se na zemlju i počne hodati četveronoške. Povrijedio je ruke i koljena. Suze su mu udarile na oči kad je shvatio da se udaljio tek nekoliko metara i da zapravo neprestano hoda u krug.
Riječ Božja je naša svjetiljka za život koju nam je dao sam Bog Stvoritelj. Ona nam pokazuje put prema vječnom spasenju i uvijek nas podsjeća da nismo samo materija, samo tijelo već prvenstveno duh koji će onda zajedno s tijelom živjeti spašen u vječnosti. Čuvajmo stoga Njegovu Riječ u svojim srcima i branimo se Njome pred rječitošću ovoga svijeta.
