Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.
Misao uz Evanđelje
Gospodine, povedi i nas na vrlo visoku goru, povedi nas što više i dalje od ovozemaljskih niskih briga i poriva. povedi nas iznad svega što nas svakodnevno pritište i muči. Povedi nas sa sobom, Isuse, u novost tvoga života!
Daj nam milost, Gospodine, da vidimo tvoje lice u sjaju i svjetlu, daj nam milost da te vidimo u bjelini i ljepoti koja privlači i koja oduševljava, koja govori o čistoći i smislu života. Isuse, daj nam milost da vidimo tvoje svijetlo lice, da vidimo tvoje bijele haljine.
Jednom, na krštenju, darovana nam je, Gospodine, bijela haljina nevinosti i čistoće. Oprao si ne samo naše lice, nego i cijelo biće od svake ljage grijeha, osobito od istočnog grijeha čovječanstva. Hvala ti za tu milost. Kada na nama nema više te bjeline i toga prvotnog sjaja, molimo te, obnovi, Gospodine, pred nama i za nas tu milost preobraženja ne samo tvoga bića i tvojeg lica, nego i našeg bića i našeg lica.
Povedi nas, Gospodine, na tu vrlo visoku goru! Ima toliko niskih udaraca u životu, toliko razočaranja, da trebamo tvoju pomoć i tvoje vodstvo. Uvedi nas, Gospodine, u svjetlo svoga lica, jer ima toliko tame i mraka u nama i oko nas, da nam je potrebno novo prosvjetljenje, nova snaga, nova bjelina krsne milosti i nevinosti da bismo mogli dalje živjeti.
U času tvoga preobraženja pred učenicima iz oblaka se začuo glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” To je poziv! Vjerujemo ti, Isuse! Ti si Sin Božji, ljubljeni Sin! Želimo te slušati, poslušati. Ti si vrijedan potpunog povjerenja.
Došao si upravo zato da sve sabereš, da nas otkupiš i spasiš. Došao si u ovu našu dolinu, da nas povedeš na visoku goru odakle se vide istinske dimenzije života, pravi njegov smisao. Došao si da podariš smisao svemu što nam izgleda teško, besmisleno i mračno i naučiš nas hodati u novosti tvoga svjetla.
Slušat ćemo te, Gospodine, i kada krenemo s tobom s visoke gore ponovno u nizinu, u svakodnevni život, u stare brige i probleme. Slušat ćemo tvoj glas u napastima i kušnjama koje nas žele odvojiti od tebe. Slušat ćemo te, Isuse, i onda kada bismo htjeli pobjeći od svega što ne podnosimo i što nam zagorčava život. Želimo s tobom sići s gore u vlastitu obitelj, u svoj studij i rad, na svoje radno mjesto i u svoju tvornicu, u autobus i na ulicu, u prodavaonice i čekaonice, i u urede gdje imamo dojam da se čovjeka ne shvaća kao osobu. Želimo s tobom, Isuse, u svoj svakodnevni život i otkriti da u tebi i po tebi sve postaje svijetlo i preobraženo, novo.
