Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«
Misao uz Evanđelje
Divim ti se, Gospodine! Toliko si vremena odvojio za Nikodema, razgovarao s njime, upustio se u duboke sadržaje i objašnjavao mu tajne koje nisi ni u najpovjerljivijim razgovorima otkrivao apostolima. A Nikodem je bio farizej! No, unatoč tome, strpljivo i s ljubavlju razlagao si mu Božje planove. Možda bi se to i meni moglo dogoditi, Gospodine, kada bih, poput Nikodema, htio proboraviti duže vremena s tobom, kada bih ti povremeno mogao žrtvovati i dio noći da razgovaram s tobom. U trci s vremenom ne nalazim dovoljno prostora za tebe. dovoljno vremena da ti se posve posvetim.
Zahvaljujem ti, Gospodine, za ovaj razgovor. Hvala ti za objavu Očeve ljubavi. Divno je osjetiti i čuti: Bog je tako ljubio svijet, Bog je tako ljubio mene, Bog je tako ljubio ljude – da je Sina svoga dao! Ti si, Isuse, objava Božje ljubavi. Ti si neprestani znak i govor: Božje ljubavi. Oprosti za sve trenutke u kojima je čovjek u napasti da pomisli da si ga zaboravio, da ga ne voliš. Ima kušnji u kojima se ne snalazimo, ima poteškoća koje nam se čine da nadilaze naše mogućnosti. Ipak, ne dopusti da ikada zaboravimo u svemu tome da si ti ljubav sama, da ljubiš i iznad ljudskog shvaćanja. I kada mi ne možeš pomoći, i kad mi se čini da ne mariš za mene, i kada te ne vidim, želim vjerovati da me ljubiš i da mi nikad nećeš uskratiti svoju ljubav.
Ti si, Isuse, svjetlo! Došao si na svijet da ovaj svijet istrgneš iz mraka, iz neznanja, iz zablude. iz grijeha. Došao si da raspršiš sve oblake koji su se nadvili nad obzorjem ove zemlje. Došao si da nas obasjaš svjetlom da bi nada našla put do našeg srca, do naših obitelji, do naših misli i osjećaja. Govoriš za sebe da si svjetlo svijeta. Upozoravaš i na opasnost: ljudi su više voljeli tamu, bojali su se svjetla, nisu htjeli svjetlu izložiti svoja djela tame. Zato si ti. Isuse, naišao na otpor i na protivljenje.
Mi te, Isuse, danas prihvaćamo. Po sakramentu krštenja, Isuse, pališ u našim srcima svjetlo koje više neće ugasnuti. Zapaljena je svijeća vjere i ljubavi. Zar i toplina. rasvjetljenje i život zapaljene svijeće, zapaljenog ognja polako osvajaju ovu zemlju. Za nas je tvoja pobjeda većutkana u tajnu našeg života: u krštenju. Svijeća zapaljena na tvojoj uskrsnoj svijeći osvaja tamu našega srca. Mi smo prosvijetljeni tvojim svjetlom. Preporučamo ti, Isuse, sve one odrasle osobe koji će o vazmenim blagdanima primiti sakramente kršćanske inicijacije. Neka prime tvoje svjetlo vjere. neka prime tebe kao svjetlo života! Preporučamo ti, Isuse, i sve one koji su već kršteni, a u uskrsnoj noći žele obnoviti svoja krsna obećanja da bi mogli živjeti kao djeca svjetla! Svjetlo je došlo na svijet u tvojoj osobi i mi se, Isuse, opredjeljujemo za tebe!
