Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
Dobri Isuse! Umoran si. Neprestano si u pokretu, djeluješ, govoriš, liječiš, pridižeš ljude.
Mnoštvo je svijeta oko tebe. Polako se i tvoji učenici privikavaju na takav tvoj život i slijede te.
Dijele, koliko to oni mogu. tvoj stil i ritam života. Sigurno je ipak da si ti neprestano u središtu
događanja i da ti nije lako.
Ono što me, Isuse, posebno pogađa i ispunja udivljenjem jest činjenica koju razabirem iz
današnjeg evanđelja: apostole šalješ u osamu, jer im treba mira i odmora. Ljude primjećuješ u
njihovoj klonulosti i gladi te im pružaš obilnu hranu svoje riječi. Druge vidiš u njihovim potrebama,
a na sebe ne misliš. O sebi ne vodiš računa. Zašto to? Zar i tebi nije potreban odmor? Zar i tebi
nije bilo katkada teško? Tko je tebe poslao da se malo odmoriš, da si uzmeš godišnji’ odmor od
sve te vreve i posla? Ima li za tebe u ljudskim srcima razumijevanja? Znam, Isuse, ti to ne tražiš. I
dobro znaš što ti je činiti. Ti si tu za druge, ti si tu radi drugih.
Sjećam se mnogih tvojih riječi i dopuštam da odzvanjaju u mojem srcu:
Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni. Dođite svi kojima je svega dosta i koji ste na rubu
očaja. Dođite i ja ću vas odmoriti, ja ću vas utješiti. Dođite i nađite u mojem srcu mjesto mira i
odmora. Ja sam s vama. Dođite svi vi koji ste žedni. žedni života, žedni ljubavi. Dođite i ne brinite
jer ja vodim brigu o vama. Ne bojte se jer ja sam tu. Dođite i osjetite da niste više kao ovce bez
pastira, da niste više raspršeno nego stado sabrano oko Pastira. Vodim vas na pašnjake
okrepljujuće hrane i snage i napajam snagom svoje ljubavi!
Odmorite se malo – govoriš nam, Isuse, kao što si govorio i svojim učenicima. – Odmorite se u
ovo vrijeme godišnjih odmora. Odmorite se od svojih briga i napetosti, odmorite se od svojih
napora. Odmorite se od sebe i svoje praznine i dođite k meni!
Zoveš nas, Isuse, k sebi na odmor; da predahnemo od svega što nas tako jako u
svakodnevnom životu zamara. Daj nam, Gospodine, da pronađemo u tebi to osamljeno mjesto
mira i odmora. Daj da nađemo tebe, a u tebi, Gospodine, svoj mir!
Na sve misliš, Gospodine, samo na sebe ne misliš. Smijem ti u jednostavnosti srca ponuditi da
se kod mene odmoriš? Neće ti biti najljepše; možda neću imati dovoljno vremena za tebe; možda
će ti biti tijesno u mnoštvu mojih misli i želja. Ali, Isuse, dođi i odmori se ipak u meni i kod mene.
Ne želim da ikada više uzalud stojiš i kucaš na vratima moga srca. Dođi k meni, nađi kod mene
udoban stan i daj da te znam primiti kao blagoslovljenu hranu. Čim tebe primim k sebi, ti meni
postaješ odmor i mir.
