Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Gospodine, kruše života!
Nahrani narod svoj, pruži nam utjehu i snagu svoga kruha! Narod je tvoj bio u pustinji gladan.
Pustinja nas života neprestano prati, gladni smo kruha i riječi.
Dođi i u naše pustinje, otkrij i naše čežnje, utaži i našu glad, ublaži svaku žeđ!
Sam preuzimaš brigu za svoj narod u pustinji. organiziraš sve, propituješ sve mogućnosti, a
ipak sam sve znaš!
Ti znaš što ćeš učiniti!
Ti znaš da trebaš ljubiti, da trebaš pomoći, da trebaš nahraniti! Sve znaš što te čeka, što moraš
činiti!
Jer, tvoje je poslanje ljubav, tvoj je život služenje, tvoj je smisao volja Očeva, tvoja je bit naše
spasenje!
Dođi, Isuse, i danas i obilno nas obdari kruhom života!, Obdari nas kruhom i neka pretekne za
sve koji su gladni, za sve kojih nema na tvojim misama, a čekaju kruh, hranu da prežive.
Neka pretekne od ovoga našeg stola, a nas nahrani da možemo biti hrana drugima!
Daruj nam svoga kruha da i sami postanemo kruh koji se lomi, kruh svima onima koji trebaju
svjetlo, istinu, život!
Dođi, Isuse!
Neka nas snaga tvojeg kruha tako ponese da shvatimo tajnu toga kruha. Neka nas ponese želja
da te učinimo kraljem!
Ali, Isuse, da te učinimo kraljem svojih srdaca!
Kraljem koji će imati prolaz u dubinu našega života. koji će smjeti mijenjati naše sebične navike
i učiniti nas prikladnim da drugima umn3Žamo kruh radosti i ljubavi, hranu mira.
Isuse, nemoj se od nas povlačiti, nemoj od nas otići. Možda još uvijek i mi želimo samo malo
materijalnog kruha i mira. ali te danas iskreno molimo i za obraćenje. novu kvalitetu nesebičnog
života da bi prije kruha svagdanjeg među nas došlo tvoje kraljevstvo!
Bilo ih je mnogo koji su se nasitili.
Ti, Isuse. imaš hrane dovoljno da nahraniš sve ljude svijeta! Imaš ljubavi da ogriješ sva ljudska
srca!
Velikodušan si u darivanju koje ne pozna granica!
Hvala ti, Isuse!
Neka nas tvoje zahvaljivanje Ocu nad tajnom ovog kruha
otvori za ono čudo koje se i danas ostvaruje svaki puta kada blagujemo u euharistiji kruh vječnoga
života!
