Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.« Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«
Misao uz Evanđelje
Isuse, tebi su prigovorili da je tvrda besjeda što je govoriš. A nitko nije govorio kao ti, nitko nije pogađao u srce kao što si to ti, Isuse, znao. Govorio si jasno i otvoreno. Tvoja je riječ mogla nekoga i pogoditi, ali prije svega tvoja je riječbila izvor života i radosti.
Ove su riječi Duh i život. O mnogim riječima ovisimo, mnogo toga nam se čini važno, a tako smo katkad gluhi za tvoju riječ. Mnogi su te ostavili nakon tvojih riječi o euharistiji. Kada si govorio druge riječi, makar izgledale čudne i nesvakidašnje, ljudi su ih prihvaćali. Bile su to riječi ozdravljenja, čudesne riječi stišavanja oluje ili riječi oproštenja. Međutim, sada, dok govoriš o kruhu života, dok ljudima nudiš sebe kao hranu, oni to odbijaju, ne prihvaćaju. Čovjek od tebe, Isuse, želi ipak samo neku uslugu, ali ne želi potpuno prijateljstvo s tobom, ne želi se sjediniti s tobom. To je za nas ljude previše. Bojimo se toga i mi danas, kao i oni ljudi koje si onda susretao.
I danas nam postavljaš isto pitanje: “Želite li i vi otići? Zar vas to sablažnjava? Zar ni vi danas ne prihvaćate moju ponudu ljubavi? Zar me ni vi ne razumijete? I vama danas nudim isti kruh po kojem ćemo biti jedno. Zašto se toliko bojite jedinstva sa mnom?”
Da, Isuse, i mi se danas bojimo. Pretvorili smo blagovanje tvoga kruha, svetu pričest, u običnu pobožnost. Mnogi se ni ne pričešćuju. A oni koji se pričešćuju kao da te ne shvaćaju. Zadovoljavaju se time da te prime kao pobožnu utjehu. Nikako da se sjedine s tobom, da počnu živjeti tvojim životom.
Gospodine Isuse, mi smo ovdje. Ne želimo otići. Ni mi nemamo kamo. Razočarali su nas drugi ljudi koji nam se nude kao prosvjetitelji, kao spasitelji čovječanstva. Nemamo kome otići. Ti nas još nikada nisi razočarao. Međutim, mi tebe jesmo. Mi ne odlazimo, ali niti ne ostajemo duboko povezani s tobom. Mi se ipak izmotavamo. Pričešćujemo se, ali se ne hranimo tobom, tvojim životom. Poslije pričesti kao da se ništa ne mijenja. Neki bez razloga čak trče i više puta dnevno na pričest, kao da ne vjeruju u jedinstvenu snagu tvoje ljubavi koja ih može nositi u tom danu. Isuse, ne želimo otići. Ali učini da ostanemo s tobom i uz tebe! Učini nas pravim učenicima koji će se potpuno otvoriti tebi, prihvatiti tvoju ljubav i prijateljstvo kao temelj novoga života. Nahrani nas sobom!
