Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Ivan reče Isusu: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.« »Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« »Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.« »Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.«
Misao uz Evanđelje
Divim se snazi tvoga imena, Gospodine. Apostoli su bili također zapanjeni i iznenađeni. Netko je u tvoje ime izgonio zloduhe, makar nije pripadao njihovu krugu. A ipak, događalo se čudo, zli su duhovi bježali na sam spomen tvoga imena. Apostoli su mislili da imaju monopol na tvoje ime, na tebe i tvoju čudesnu moć. Htjeli su zabraniti toj osobi da to čini. Htjeli su zabraniti čovjeku da čini dobro u tvoje ime jer nije pripadao njihovome klanu. Divan si, Gospodine! Imaš toliko tolerancije i dobrote. Važno je najprije da se čini dobro, da se izgoni zlo i zloduh. Važno je da se omogući ljudima da osjete slobodu od vlasti zlog duha. To je sloboda, to je dar, to je onda i Božji, tvoj zahvat, jer gdje god se čini dobro tu je prisutan i tvoj Duh. Priznaješ svako dobro koje se čini za čovjeka. Ima još nešto, Isuse, što me puni radošću. To je tvoj optimizam i tvoja vjera u čovjeka, u ljude. To je sigurnost da je ono dobro u čovjeku dublje od zla i da su korijeni dobra izvorniji od drugih utjecaja. Uvjeravaš svoje apostole da se ne trebaju brinuti za tog čovjeka. To što nije u njihovu društvu još ne znači da nije Božji čovjek. To što ne ide za tobom, Isuse, na vidljiv način, kako si apostole pozvao, ne znači da nije na tvom putu. Uvjeravaš svoje učenike da mogu biti mirni i da puste tog čovjeka na miru da bi i dalje mogao činiti velike stvari u tvoje ime. Čak si i siguran, Gospodine, da nitko ne može činiti nešto silno u tvoje ime pa onda ubrzo zatim od tebe odstupiti. Koliko povjerenje u ljude! Kakva vjera tvoga srca! Mislim na sve svoje nevjere i slabosti, na stranputice i padove. Daješ mi naslutiti da te ni to ne može uvjeriti o mojem odstupanju od tebe, ti i dalje vjeruješ da je tvoja milost u meni jača od svakoga zla. Mislim, Isuse, na krize i lutanja: a ti opet čekaš i znaš da će tvoja milost otkupljenja pobijediti, budući da je u mojim dubinama klica novoga, vječnoga života koji se ne da ugasiti. Hvala ti, Gospodine Isuse, za to tvoje povjerenje. Tvoje povjerenje izaziva nas na čin vjere! Tvoja ljubav i praštanje neprestano nas pozivaju da odgovorimo ljubavlju. Jer, komu se mnogo prašta, mnogo ljubi. Tvoje korjenito opredjeljenje za nas u ljubavi prema nama trebalo bi izazvati u nama snagu da učinimo i snažne zahvate na sebi samima da bi se tvoje kraljevstvo u nama moglo ustaliti. Daj nam te snage, Isuse, jer nismo sigurni da bismo mogli žrtvovati svoje ruke samo iz zahtjeva da ne povrijedimo tvoju ljubav. A ipak, ljubav je tvoja bolja od života!
