Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju
Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Misao uz Evanđelje
Josipu je u snu objavljeno da će tvoje ime biti Emanuel, Bog s nama. Ti ćeš, Isuse, biti sama blizina. Susretat ćeš ljude srcem punim ljubavi. Ti ćeš biti spasenje za svakog čovjeka koji iskrena srca traži Boga.
Svaki puta kada na tako svečan način obećavaš da ćeš biti s nama, onda je to obećanje tvoje djelatne i žive prisutnosti, obećanje spasiteljske blizine. Ti si se utjelovio, postao si vidljiv, uzeo si naše ljudsko tijelo, hodao si ovom zemljom.
Međutim, tajna tvoje prisutnosti i blizine je u dubokoj stvarnosti srca koje ljubi. Ti si svakom čovjeku bio prisutan ne samo tjelesno, vidljivo, nego si potpuno, cijelim svojim bićem, nastojao prodrijeti u tajne ljudskoga srca, otkriti duboke potrebe čovjeka. I u tome si savršeno uspijevao. Isuse, ti si zaista znao tješiti, jer si pažljivo slušao. Znao si liječiti, jer si pomno ispitivao korijene bolesti; ti si znao vratiti radost, jer si imao oko i pogled za žalosne i siromašne. Tko god ti je pristupao osjetio je da ti, Isuse, ne rješavaš «slučajeve» serijski, niti se rješavaš ljudi na brzinu, nego svakom čovjeku pristupaš s posebnom pažnjom. Svaki je čovjek za tebe važan, svaki ti je potpuna osoba, vrijedan božanske ljubavi i svesrdne pomoći.
Kako se moram zastidjeti pred tobom, Isuse! Mi smo tako površni u susretima, tako tupi i bezosjećajni, gotovo neprisutni u našim odnosima. Često smo ljudima samo na uzvanjski način prisutni, a naše misli,, naše srce, naši interesi leže daleko. Ljude obrađujemo na brzinu i oni su nam uglavnom samo teret. Ne želimo biti nepristojni prema njima, ali škrtarimo na angažiranoj prisutnosti u kojoj se jedino može otkriti istinska ljubav koja oslobađa, koja tješi, koja daje snage, koja unosi svjetlo i radost u ljudsko srce.
Isuse, dolaziš kao Spasitelj, Emanuel, Bog s nama! Ti to želiš i danas biti svakome od nas. Ti si najprisutniji, sama blizina. Ostvario si to svojim utjelovljenjem, time što si postao čovjek, a potvrdio si to otajstvom kruha i vina. Svi izvanjski znakovi vjere uvjeravaju nas tako rječito da si ti, Isuse, i danas angažirano u ljubavi prisutan za svakoga od nas u svakoj našoj potrebi i radosti, u svakom času života.
