Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«
Misao uz Evanđelje
Gospodine. i mi smo u napasti da te pitamo: “Je li malo onih koji se spašavaju?” Koliko ih ima koji osjete snagu tvoga spasenja. tvoju dobrotu i čudesnu moć tvoje ljubavi? Koliki su koji na sebi nose iskustvo tvoje ljubavi? A ipak. čini mi se da je tebi važnije pitanje: “Jesam li ja među onima koji se spašavaju? Shvaćam li ja ozbiljno i izazovno ponudu tvoga spasenja? Jesam li ja spašen?” Čini mi se da nije dovoljno pozivati se na neke prednosti ili zasluge onih koji su po krštenju ili po matičnim knjigama ubrojeni među tvoje stado. Izgleda da ti očekuješ nešto više od nas. Nije dovoljno samo govoriti: “Mi smo s tobom jeli i pili, s tobom smo drugovali po trgovima, tebe smo slušali, bili smo na misi svake nedjelje, obavljali smo redovito svoje svakodnevne molitve.” Izgleda da, pored svega toga, ne mogu računati na sigurnost spasenja. Još uvijek mogu ostati vani, ispred vratiju i čuti negativan odgovor. Da, Isuse, vjerujem i osjećam: nije dovoljno uhodano prakticirati vjeru, nije dovoljno redovito primati sakramente, nije dovoljno znati napamet evanđelje, nije dovoljno… Ti želiš više od toga. Želiš da se borim, želiš da potražim uska vrata žrtve i samoprijegora, želiš da u svemu bude ljubav. Želiš u životu i radu više oduševljene ljubavi, više zanosa srca i duše, više žara i hrabrosti. Znam da od mene očekuješ da ti ne služim samo iz dužnosti, nego zato jer ljubim. Da, Gospodine, vjerujem čak da je i početno pitanje o spasenju pogrešno. Mislim da bi ti htio čuti pitanje: “Ima li puno onih koji te ljube svim srcem; ima li puno onih koji su spremni za tebe položiti svoj život, onih koji su spremni piti iz čaše iz koje ti piješ; ima li puno onih koji su shvatili u čemu je bit evanđeoskog života, bit hoda za tobom, Učiteljem i Prijateljem, na putovima križa i trpljenja?” Isuse, htio bih te shvatiti!
Isuse, želim te ljubiti bez traženja prava na nagradu. Htio bih ti reći da je moja najveća nagrada upravo to što te smijem upoznati, što te smijem ljubiti, što smijem biti pokraj tebe, što ti smijem služiti. Jer znam, ako sve to svjesno i radosno živim, tada više nisam pred vratima, nego sam u srcu tvoga kraljevstva. Tada sam tvoj.
