Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’ – kako reče prorok Izaija.« A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Misao uz Evanđelje
“Među vama stoji koga vi ne poznajete!” To je nekad davno Ivan predbacio farizejima koji su došli pitati ga za razloge njegova propovijedanja u pustinji. Tiče li se to, Isuse, i nas danas? Ne znam koliko smo mi danas svjesni tvoje prisutnosti. Čini mi se da te često ne vidimo. Tjelesne oči, doduše. ne mogu otkriti tvoju prisutnost, no to ne znači da nisi u našoj blizini, da te nema tamo gdje te najviše trebamo. Ti si doista među nama! Tako su te i proroci navijestili: tvoje je ime Emanuel, što znači Bog s nama! Izgleda da te slabo poznajemo kada možemo, kada smijemo pomisliti da te nema, da ti nije stalo do nas. Izgleda da te jako slabo poznajemo kada smijemo zaboraviti na tvoju blagoslovljenu prisutnost, na tvoju ljubav i blizinu, na tvoju želju da izgubljeno nađeš. da ranjeno poviješ, da bolesno izliječiš, da grešno spasiš. Izgleda da te slabo poznajemo. kada smijemo posumnjati u snagu tvoje ljubavi u nekim, za nas očajnim situacijama, te kada mislimo da je na svijetu više zla nego dobra. A ipak, ti si među nama. ti si Bog s nama. Došao si, Isuse, kao malo dijete da s nama rasteš. da s nama hodaš, da s nama dijeliš svakodnevni kruh. da s nama trpiš. Došao si. Isuse, da za nas nosiš križ. da za nas umreš na križu. Došao si da nam daruješ novi život! Među nama si. Isuse! Ivan je krstio vodom. Ti si nas sve okupao vodom i Duhom Svetim. Ti si nas sve preporodio na novi život. Darovao si nam sebe, darovao si nam Duha svoga, darovao si nam milosni život. Mi bismo trebali biti u boljoj situaciji od farizeja koji su dolazili k Ivanu, bez obzira što su oni Ivana gledali tjelesnim očima i slušali vlastitim ušima. To nije bitno za tajnu prisutnosti. Ti si ovdje i naše srce te može vjerom dohvatiti. Ti sam jamčiš da si s nama u sve dane do svršetka svijeta. Među nama si, Isuse! Smijemo te prepoznati i po vidljivim znakovima. S nama si u sakramentima vjere. S nama si u lomljenju kruha i u svetoj čaši svoje blagoslovljene krvi, s nama si u pričesti. S nama si u svojoj Riječi koja se čita u tvojoj Crkvi. S nama si u iskrenoj molitvi srca i duše. S nama si u ljubavi prema braći, jer rekao si: “Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!” Da, Isuse. s nama si! Među nama si! Želim to osjetiti, želim to nositi ovih dana duboko pohranjeno u svome srcu, pogotovo u času kada na početku sv. mise čujem pozdrav tvoga službenika: “Gospodin s vama!”
