Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«
Misao uz Evanđelje
Današnje se čitanje i opet pozabavlja temom ispunjenja zakona, kako to misli i zahtijeva Isus, novi Mojsije. Prije svega potrebno je nadići stari zakon osvete, koji je ležao u temeljima antičkih civilizacija. Ako nam ovaj zakon danas i izgleda malo neobično, za ono je vrijeme predstavljao značajan napredak, jer je time bio stavljen zasun individualnoj osveti. U Isusovo vrijeme zakon doduše nije bio primjenjivan u svojoj iskonskoj strogoći, no princip je ipak ostao isti. I danas je obujam kazne, koji direktno proporcionalno odgovara obujmu ponašanja, temelj svakog kaznenog prava. Isus priznaje ovo pravo legitimnim, ali ga odmah stavlja u pitanje, u ime jedne veće pravde. Pravno uređenoj kazni, koja ipak uvijek sa sobom donosi rizik novih nasilja, Isus suprotstavlja nenasilje, koje se odriče, zlo vraćati istim sredstvima. Isus ide još i dalje. On ne zahtijeva tek pasivno odricanje od činjenja nasilja, već i aktivni pristup neprijatelju. Već je Stari zavjet tražio, ljubiti bližnjega kao sebe samoga. Bližnji: to je bio zemljak, Židov, u najboljem slučaju stranac, koji se naselio u Izraelu, ili pridošlica, kojeg je židovski narod prihvatio kao svog člana. Za Isusa svaki čovjek ‒ i neprijatelj i progonitelj ‒ postaje bližnji. Mržnji, koja je prisutna u svakom čovjeku, suprotstavlja ljubav, i to sasvim konkretnu ljubav, koja se izražava u ponašanju i gestama, koje znače gostoljubivost strancu i molitvu za progonitelja. Naivnost i utopija? Dovoljno je pogledati malo uokolo, kako bi se prepoznalo da je jednostavna miroljubiva gesta često djelotvornija nego neka konferencija o razoružanju. Pravednost se na koncu može ostvariti tek ljubavlju. Strpljivost je jakost nemoćnih. Pogledamo li Isusa, primjer i ideal za takvo držanje, naše je ponašanje ipak preslabo i previše blijedo. Molimo posebno danas i u slijedećem tjednu, da nam svakim danom ponovno daje snagu, činiti male korake u smjeru nenasilja i prihvaćanja.
