Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu. Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«
Misao uz Evanđelje
Zašto ljudi vole pratiti vrhunske sportove? Sigurno je puno razloga. Jedan od njih je svakako egzaktnost, odnosno provjerljivost. U životu i u politici često čujemo lijepe priče i sjajne zamisli, velika obećanja i ružičastu budućnost… I onda se često razočaramo. Jedno su lijepe želje, jedno su obećanja, a drugo je život. Pogotovo nam zasmeta kada nas netko svjesno želi zavarati praznim pričama. U sportu ne može biti praznih priča. Jasno se vide rezultati. Tu nema ni protekcije ni nepotizma. Rezultati sve govore, što god mi mislili o pojedinom športašu.
Već se (s pravom) govorilo o tome da bismo se u mnogočemu trebali ugledati na uspješne športaše. Tu je rad, napor, treninzi, tu je iskrenost prema samome sebi, jer se drugačije ne bi mogli ispravljati nedostatci. Tako i Isus u mnoštvu onodobnih vjerskih pravaca daje jednostavan ispit izvrsnosti: „Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje.“
U svjetlu tih riječi dobro je prvenstveno sagledati sama sebe. Kakvi su plodovi moga djelovanja? Možda mislim da sam u nekim pitanjima u pravu, samo što me moji bližnji ne razumiju. I zato uporno ustrajavam na svome stavu i dokazujem drugima da su u krivu. I koji su plodovi? Ima li više razumijevanja, dobrote, strpljivost i uvažavanja? Ili se svađe umnažaju i razdor raste? Kakvi su plodovi mojih nastupa, moga govorenja, moga djelovanja? Postižem li tako svoj mir? A drugi oko mene? Na sličan način možemo (u svome srcu) gledati i prosuđivati druge koji nas žele uključiti u svoje pothvate, vjerske, ljudske, političke… Koji su plodovi takvog djelovanja? Hoću li stvarno moći svake večeri u miru usnuti ako se uključim u taj pothvat?
Isus u nastavku donosi i drugo sjajno pravilo. Kada netko (mi ili netko drugi) iznosi samo loše stvari o drugima, o Crkvi, o državi, o ovome ili onome, kada se pri tome čuju i ružne (redovito neprovjerene) objede, što to znači? Veli Isus: „Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.“ Dok govorimo o drugima, nismo ni svjesni da na neki način govorimo o sebi. Dobro je, spasonosno i mironosno tražiti dobro u ljudima. Koliko god se u nekim stvarima s nekim ne slagali, uvijek u svakom čovjeku možemo pronaći ono dobro. Jer, govorimo li samo o zlu, pohlepi, korupciji, nemoralu…, što je s našim srcem? „Iz obilja srca usta govore.. Mudra je to besjeda. Valja nad njom zastati.
